HAG/DEN HAAG | 28.03.2000.

NIZOZEMSKI VOJNIK O ULASKU SRPSKIH SNAGA U SREBRENIČKU ENKLAVU

David Waasen svjedočio o očajnim izbjeglicama koje su potražile zaštitu u bazi UN, ulasku teško naoružane vojske i generalu Mladiću kako pred kamerama baca djeci bombone, koje su njegovi vojnici potom otimali

Nakon pada srebreničke enklave, oko baze UNPROFOR u Potočarima skupile su se tisuće izbjeglica . "Izvan baze bilo je užasno, ljudi su bili bez hrane, tražili su da im pomognemo, hvatali nam se za odjeću...", svjedočio je bivši pripadnik nizozemskog bataljuna Unprofora David Waasen/Vasen na suđenju generalu Radislavu Krstiću. Još prije dolaska vojske, rekao je on, ljudi su bili jako uplašeni i plakali su, a dva su se muškarca objesila.

Prije ulaska srpskih snaga u Potočare 12. srpnja/jula 1995., nizozemski su vojnici napravili na cesti živi zid. "Oružje smo držali na leđima jer je naredba bila da ne budemo agresivni prema Srbima koji su ulazili u enklavu", rekao je Waasen. Unproforovi kordoni, međutim, nisu spriječili ulazak teško naoružanih srpskih snaga u Potočare. Waasen je vidio Arkanove "Tigrove", "Vukove s Drine" kao i regularne vojnike VRS. On je svjedočio da su vojnici bili pod utjecajem alkohola i da je vidio kako ušmrkavaju kokain. "'Vukovi' su počeli pljačkati kuće, iznosili su telefone, kućne aparate... u jednoj kući smo čuli vriske i potom paljbu. Srpski vojnik nam je rekao da se ne miješamo jer da nije problem ubiti jedno ili dvoje".

Kad su vidjeli "Tigrove" i "Vukove" izbjeglice su postale još napetije i uplašenije, rekao je Waasen. On je, također, bio svjedok silovanja jedne djevojke. Vojnici koji su je silovali su pobjegli kad su naišli pripadnici Unprofora no djevojka je dotad već doživjela nervni slom.

General Ratko Mladić ušao je Potočare 12. srpnja/jula oko 15 sati u pratnji tjelohranitelja i televizije, ispričao je Waasen: "Snimalo se kako Mladić baca djeci bombone. A kad su kamere isključene, vojnici su počeli oduzimati bombone, udarali su ljude, čak su i djecu šutirali". Mladić je, nastavio je svjedok, vidio što rade vojnici ali je samo stajao nadmoćnog stava.

Waasen je opisao kako je potom započelo odvajanje muškaraca i ukrcavanje ostalih izbjeglica u autobuse, praćeno udaranjima. Deportacije su sljedećeg dana tekle još brže.

Na putu od Potočara do Srebrenice 14. srpnja/jula, Waasen je vidio tijela ubijenih i dehidriranih ljudi, koja su bila sve brojnija što se više približavao Srebrenici. "U središtu grada ležalo je 40 do 50 leševa, uglavnom žena i djece - bio je to strašan prizor".

Na traženje obrane, on nije mogao precizirati koja je jedinica Vojske Republike Srpske bila nadležna za područje Srebrenice, ali je svjedočio da je vidio pripadnike Drinskog korpusa, čiji je zapovjednik bio optuženi Krstić. Samog Krstića ovaj svjedok nije vidio. Waasen je, međutim, bio siguran da je na nekim od vojnika koji su ušli u enklavu vidio oznake HVO (Hrvatsko vijeće obrane).

Kasnije u Potočarima "rekli su nam da moramo otići. Mi smo bili zadnja grupa Unprofora koja je tjedan dana nakon ovih događaja napustila enklavu", rekao je Waasen. On je svjedočio kako još i danas osjeća psihičke posljedice strašnih događaja kojima je bio svjedok 1995. godine u Srebrenici.

Vjera Bogati