22.03.2017.

PRALJKOVA ODBRANA: NIŠTA NIJE UTVRĐENO KAKO TREBA

Odvjetnici Slobodana Praljka smatraju da je prvostepena presuda "nepotpuna, konfuzna , protivrečna i nerazumljiva" i da je kao takvu treba odbaciti, presudu Praljku poništiti ili ponoviti suđenje

Odbrana Slobodana Praljka smatra da prvostpenom presudom "ništa nije utvrđeno kako treba". "Prvostepena presuda je nepotpuna, konfuzna , protivrečna i nerazumljiva.Temelji se na glasinama i pretpostavkama i na selektivnoj proceni dokaza koji su šta više izvučeni iz konteksta i iskrivljeni", rekla je Praljkova braniteljica Nataša Favo/Faveau-Ivanović.

Odbrana navodi da je vijeće pogriješilo kada je utvrdilo "međunarodni karakter rata". Pošto Hrvatska,tvrdi odbrana, "nije učestvovala u organizovanju, koordiniranju i planiranju akcija HVO u BiH" nije ni bilo okupacije dijelova BiH. Pripadnici HVO su branili teriroriju na kojoj su živjeli prije sukoba i bili su sastavni dio Oružanih snaga BiH. Hrvatska je pružala logističku podršku HVO, ali i Armiji BiH. Radilo se o unutrašnjem, a ne međunarodnom sukobu.

Franjo Tuđman se, po riječima Praljkove odvjetnice,"uvijek protivio podjeli BiH" koju su "na sto stavili predstavnici međunarodne zajednice". Teza da je Tuđman želio Banovinu, po odbrani,"nema nikakvog smisla" pošto je Tuđman već imao više teritorije, uključujući Baranju, Istru i druga područja koja nisu bila u sastavu Banovine iz 1939. Zločini su se desili, "ali oni nisu bili dio nikakvog plana". "Oni su na žalost sastavni dio svakog rata".

Priliku da se obrati vijeću dobio je i Praljak koji je govorio o zahtjevu od 15. januara 1993. godine da se Armija BiH pretpočini HVO u provincijama koje su po Vens-Ovenovom planu trebale pripasti Hrvatima. Prema Praljku, radilo se zapravo o stvaranju "zajedničkog zapovjedništva". U tom dokumentu HVO i Armija BiH se tretiraju "zrcalno jednako", rekao je Praljak naširoko objašnjavajući kako je kao sociolog proučavao fenomen ratovanja. Nije se radilo o ultimatumu već o "nužnoj pretpostavci da do sukoba ne dođe".

Tužilac Daglas/Douglas Stringer je u replici naglasio da je Praljak lično prenio iz Zagreba u Mostar upustva za postavljanje ultimatuma Armiji BiH u januaru 1993. godine, kao i da je u to vrijeme bio pomoćnik hrvatskog ministra odbrane Gojka Šuška, također člana udruženog zločinačkog poduhvata. Praljak je, po tužiocu, bio "kurir" između Hrvatske i Herceg Bosne,

Stringer je ukazao na Praljkove sastanke sa Ratkom Mladićem kojima su prisustvovali Prlić, Stojić i Petković. Na sastanku u Mađarskoj Praljak je rekao da je njihov cilj "Banovina iz '39, inače ćemo nastaviti rat". Na sastanku u Crnoj Gori je tvrdio da su "na dobrom putu da ubijede Aliju da podijeli Bosnu".Tuđman je, prema Mladićevim bilješkama, vidio Muslimane u "državici", koja će služiti kao tampon zona između Srbije i Hrvatske.

Praljkova odvjetnica Nika Pinter je ponovila da je prvostepena presuda puna pogrešaka koje je skoro nemoguće ispraviti, da je suđenje Praljku nije bilo fer između ostalog i zbog toga što odbrani nije dozvoljeno da izvodi dokaze o djelovanju mudžahedina u srednjoj Bosni. Jedni adekvatan pravni lijek bi, po odbrani, bio poništavanje osuđujuće presude ili ponavljanje postupka.