HAG/DEN HAAG | 23.07.2014.

"MINIMALNA" ILI "ZNAČAJNA" OVLAŠĆENJA PREMIJERA HADŽIĆA?

Tužilac ukazuje da Goran Hadžić nastoji da "minimizira" svoju ulogu predsednika vlade SAO Istočna Slavonija i mogućnost da utiče na njene odluke . Mada se danas odriče "naklapanja i privatnih mišljenja" stranačkih kolega, Hadžić je, po tužiocu, 1991. godine delio njihove stavove "nemogućnosti zajedničkog života" Srba i Hrvata

U nastavku unakrsnog ispitivanja Gorana Hadžića, tužilac Daglas/Douglas Stringer je ukazivao na ovlašćenja optuženog kao predsednika vlade SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem. Tužilac tvrdi da je Hadžić "minimizirao" svoju ulogu i mogućnost da utiče na izbor ministara.

Po tužiocu, Hadžić je "izabrao" sve ministre čije je imenovanje Skupština samo "odobrila". Hadžić je prihvatio da je to "formalno" ali ne i "praktično" tačno i ukazao da ne može da "minimalizuje svoju ulogu toliko koliko je ona zaista bila minimalna".

Budući da je Hadžić juče tvrdio da se na sastancima Srpskog nacionalnog veća (SNV) nije raspravljalo o "teritorijalnim pretenzijama" Srba u Istočnoj Slavoniji, tužilac je emitovao video snimak koji, po njemu, govori suprotno. U odgovorima na pitanje novinara, Hadžić navodi da je "mislio da je moguć miran suživot" no da je nakon spoznaje da se Hrvati naoružavaju, "shvatio da zajedničkog života nema" te da treba "razmisliti o mirnom razlazu". Nakon primedbe tužioca da je već početkom 1991. smatrao da nema zajedničkog života, Hadžić je odgovorio da tužilac "nije pažljivo slušao" i da je izostavio da pomene da nema suživota "pod tim uslovima".

Tužilac je, potom, predočio izjave portparola SNV Ilije Petrovića koji je upozorio da će Srbi morati da zauzmu "čvrst stav" i okupe se u "jednoj srpskoj zemlji" kao i izjavu Ilije Končarevića da je Srpsko nacionalno Veće zauzelo stav da se problem sukoba Srba i Hrvata treba rešiti "definisanjem spornih i nespornih" teritorija i suspendovanjem nadležnosti hrvatskog sabora. Isti tekst je ubačen i u apel Ilije Petrovića upućen Predsedništvu SFRJ, u februaru 1991., koji je juče predložen na usvajanje u dokaze.

Hadžić navodi da su Končarević i Petrović iznosili "privatna mišljenja", živeli u Srbiji, i nisu znali sa kakvim se problemima on susreće u Istočnoj Slavoniji. Smatra da je Končarević hteo da "podigne autoritet Srpskog nacionalnog veća" i "da sebi na bitnosti". "Mogao sam samo da skočim, ošamarim ga i kažem da laže", zaključio je Hadžić, dodajući da nije "ni njegov otac ni dadilja".

Tužilac je, dalje, predočio niz zakona usvojenih u septembru i oktobru 1991. godine koji propisuju da vlada "vodi politiku oblasti", "donosi uredbe", imenuje komandanta TO i sekretara unutrašnjih poslova i da je ovlašćena da sprovodi odluke po kojima se Teritorijalna odbrana priključuje oružanim snagama SFRJ. Vlada se, ukazao je tužilac, sastala dan nakon pada Vukovara, 19. novembra 1991. godine,kako bi "formalizovala demarkaciju teritorija SAO SBZS". Po Hadžiću, razgovaralo se o "privremenoj teritorijalnoj organizaciji" i "statusu Iloka" a zaključci su, kako pretpostavlja, usvojeni na Skupštini 22. novembra 1991.

Budući da je vlada odlučivala o Teritorijalnoj odbrani, tužilac je sugerisao da je premijer SAO Istočna Slavonija imao "puno poverenje" u komandanta teritorijalaca Radovana Stojičića Badžu. Hadžić je odgovorio da se "vlada nije mnogo pitala" i morala je da prihvati njegovo imenovanje jer je "došao kao predstavnik savezne države, nezavisno od volje vlade" i "na svoju ruku sredio policiju i TO". Svedočenje Gorana Hadžića nastavlja se sutra.