BRISEL/BRUXELLES | 05.11.2000.

"ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI JOŠ NA SLOBODI?"

Intervju SENSE s Jamesom Lyonsom, autorom izvještaja Međunarodne krizne grupe "Ratni zločinci u Republici Srpskoj - tko živi u vašem susjedstvu?"

Novi izvještaj Međunarodne krizne grupe (IGC), analitičkog instituta sa sjedištem u Bruxellesu, naslovljen "Ratni zločinci u Republici Srpskoj - Tko su ljudi u vašem susjedstvu", postao je jedna od glavnih tema u političkim institucijama i krugovima koje se bave Bosnom i Hercegovinom.

Izvještaj problematizira gotovo ničim ometano prisustvo osumnjičenih za ratne zločine u Republici Srpskoj, i vrlo često, važne položaje koje oni imaju bilo u nezvaničnom, ali čak i zvaničnom životu tog entiteta. Na devedeset štampanih stranica, autori su, koliko su mogli detaljnije, obradili 17 bosanskih općina, plus Brčko. Opisali su ratne događaje i lica koja su tada bila ili izravno odgovorna za počinjenje zločine, ili se vjeruje da su, po prirodi stvari, bili na takvim pozicijama, da su za zločine znali, poticali ih, ili se s njima slagali.

"Prvo pitanje koje nam je bilo postavljeno na našem redovnom sastanku u Bruxellesu, bilo je 'Zašto je Radovan Karadžić još na slobodi', međutim, mislio sam da je bolje da odgovorimo na pitanje zašto su i svi drugi ratni zločinci u Republici Srpskoj još na slobodi i kakve to ima političke i druge posljedice", rekao je za SENSE James Lyons/Džejms Lajons, analitičar Međunarodne krizne grupe koji je na terenu vodio ovo sedmomjesečno istraživanje.

"Na neki način, rezultati istraživanja su iznenadili čak i mene. Iako sam znao da se u Republici Srpskoj ne surađuje s Haškim tribunalom, da se ne vraćaju izbjeglice,da se uništava kulturna baština drugih nacionalnosti, da se sprečava djelovanje centralnih institucija, ipak, čovjek dobije posve drugačiji uvid kad sve stavi crno na bijelo, kad uvidi koliko je ta mreža stvarno raširena i moćna", rekao je Lyons na tečnom i besprijekornom bosanskom jeziku i dodao:

"Ukratko se može reći ovo - tko je bio važan 1992., važan je i dan-danas. Ima lica koja su bila direktno povezana s ratnim zločinima, a danas su predsjednici općina, ili policajci, ili direktori poduzeća..."

Kaže Lyons: "Ne bih mogao reći da li je jača neformalna ili formalna mreža ljudi koji su 1992 i poslije bili odani Karadžićevoj politici. Neformalna mreža je strahovito važna, ali formalna - koja se zove SDS - postaje sve važnija u javnom i političkom životu. Njihova uloga je, poslije pada Srpske radikalne stranke, sve značajnija".

"Glavni politički zaključak je totalna opstrukcija Daytonskog sporazuma, koja se i može sprovesti time što utjecaj svih onih koji su nešto značili u Republici Srpskoj za vrijeme rata, naprosto nikada nije prestao".

"Dodik i njegove snage nemaju mnogo šanse u ovoj situaciji", nastavio je Lyons, "naprosto, tamo nitko nema volju priznati da je uopće bilo ratnih zločina, a ako ih je bilo, općenito se podrazumijeva da su bili opravdani. Oni koji žele živjeti normalno, naprosto ne mogu, jer ih pokriva mreža onih koji su povezani s ratnim zločinima," rekao je Lyons.

Nakon čitanja izvještaja Međunarodne krizne grupe, izrasta depresivna i autodestruktivna slika Republike Srpske kao utočišta još moćnih, ljudi teško opterećene savjesti, slika koja podsjeća na bizarnu balkansku verziju Viscontijevog "Salo ili 120 dana Sodome", filma koji je tematizirao posljednje dane fašističke Italije.

Kaže Lyons: "U Republici Srpskoj ni ne mogu priznati zločine, jer bi se tada ogoljeli temelji na kojima je entitet stvoren, naprosto, srušila bi im se koncepcija", rekao je Lyons i dodao da ako ovaj izvještaj i neće imati nekog psihološkog efekta na zainteresirane u Republici Srpskoj, imat će na međunarodnu diplomaciju.

Za neke od 75 imena koje su obradili istraživači Međunarodne krizne, lagano je ustanoviti izravnu vezu s počinjenim ratnim zločinima, no za neke druge, ta je veza manje očigledna. Lyons kaže da su istraživači koji su radili na ovome izvještaju, za svaki povjerljivi podatak , tražili potvrdu u javnim dokumentima, i da su u tome bili vrlo skrupulozni.

"Imali smo uvid u one dokumente koje ima i Haški sud. Ne kažem da nam je to Tribunal dao, jer nije, ali smo, svojim kanalima, imali u te dokumente uvid, imali smo transkripte razgovora Karadžića i podređenih, imali smo uvid u dokumente OSCE, UN,OHR i nekih vlada. Uostalom", nastavio je Lyons "zločini su i njihovi akteri imali svojevremeno dobar publicitet. Skoro sve navedeno u našem izvještaju, postoji i u javnim dokumentima".

Zvanično objavljen prošlog četvrtka u Bruxellesu, izvještaj je tri sedmice unaprijed bio u opticaju u američkim i europskim diplomatskim krugovima, a najprije je bio proslijeđen u sjedište OHR, OSCE, SFOR i američkoj ambasadi u Sarajevu.

Ines Sabalić