HAG/DEN HAAG | 07.04.2006.

ŽIVI LEŽALI NA TELIMA MRTVIH

Svedok optužbe na suđenju Milanu Martiću opisao svoje višemesečno zatočeništvo u Hrvatskoj Dubici i kako je izbegao streljanje na mostu na Uni

Josip Josipović je zajedno sa još četvoricom zatočenika proveo dva meseca u zgradi stare škole u Hrvatskoj Dubici. Jedan je od dvojice preživelih. Njegovim svedočenjem optužba nastavlja sa izvođenjem dokaza po tačkama optužnice kojima se Milan Martić tereti za protivpravno zatvaranje i mučenje nesrpskih civila i vojnika na području hrvatske i bosanske Krajine.

Pošto je u julu 1991. godine pozvan da pristupi Zboru narodne garde (ZNG), svedok je pobegao u Kutinu jer, kako je objasnio, "nije bio član HDZ i nije se želeo ni sa kim boriti". Međutim, pronašla ga je hrvatska policija i bio je primoran da pristupi gardistima. Zadužio je snajper, ali je ubrzo kažnjen i prebačen u kuhinju, jer je odbio naređenje da puca na vojnike JNA sa druge bosanske strane Une.

U septembru je zarobljen zajedno sa nećakom, Mićom Ćorićem, i odveden u zgradu stare škole u Hrvatskoj Dubici. Dva meseca su bili zatočeni u WC-u oronule zgrade zajedno sa još dvojicom Hrvata i jednim Muslimanom. Batinanja su, kaže, bila svakodnevna. Vojnici su ih terali da trče kroz špalir i pevaju četničke pesme. Dok su trčali, tukli su ih raznim predmetima – pajserima, puškama, štapovima, sekirama. Tučeni su, kaže, dok se ne bi onesvestili.

Jednom prilikom Josipović i Ćorić su izvedeni ispred zgrade gde je bio parkiran traktor u koji su vojnici ubacili dva ubijena zatvorenika, a svedoku i njegovom nećaku su naredili da legnu na njihova mrtva tela. Vratovi ubijenih bili su prerezani, a usput su iz razgovora vojnika saznali da je i treći, muslimanski zatočenik, ubijen. Vojnici su ih odvezli do mosta na reci Uni, tela mrtvih zatvorenika bacili u reku, a Josipoviću i Ćoriću naredili da pređu ogradu mosta, da sa njihovim telima "ne bi morali da se muče nakon što ih streljaju". Kada se očekivalio da će zapucati, čula se, ispričao je svedok, škripa kočnica civilnog automobila iz kojeg je izašlo nekoliko srpskih vojnika koji su sprečili streljanje, jer su "hrvatski zatvorenici važni za razmenu".

Svedok nije umeo da opiše kojim su formacijama pripadali vojnici koje je u vreme zatočeništva video. Rekao je da tada nije pravio razliku između TO, JNA, rezervista i "martićevaca". Oznake koje su vojnici tada nosili, tvrdio je, bili su zvezda petokraka, kokarde i amblem na kojem je pisalo "Milicija Krajine".

Josipović i Ćorić su u novembru 1991. godine odvedeni u Prijedor, a kasnije prebačeni u Banja Luku. Razmenjeni su posle pet meseci zatočeništva. Kada je oslobođen čuo je da su desetine zarobljenih civila iz sela Predore odvedeni u Baćin i ubijeni. Među njima i majka Miće Ćorića. U rodno Predore, nadomak Hrvatske Dubice, se vratio posle akcije "Oluja" i zatekao sve hrvatske i muslimanske kuće razorene i zapaljene. Srpske su, kaže, bile netaknute.

Suđenje Milanu Martiću nastavlja se u ponedeljak.